Trenutno aktivnih Gostiju: 104 i Članova: 7
Nedjelja ujutro. Vrijeme na televiziji rezervirano je za djecu preumornih i prezaposlenih roditelja koji, da uhvate malo zraka, kresnu TV i puste djecu da bulje u crtiće upitne kvalitete i prepune nasilja. Pomislim si, gdje je nestao dobri stari Walt Disney i Šiljo koji nas uči čarima rekreativnog skijanja ili jedrenju na žetone sa svojim drugom Pajom.
Sad su u modi neki drugi likovi: Wingsice, transformersi, Dora koja istraŽuje i sl. Ipak danas ujutro termin je rezerviran za nekakve bajkere koji su došli s Marsa i još k tome su štakori. Nema kaj, mislim si, glavni likovi su Životinje koje prenose trihinelu. Neko bu rekel da je i Mickey bio miš, ali on je bil nacrtan tak da si ga htel imati doma za igru, dok su ovi novi štakori dosta realno prikazani i kad ga vidiš, dojde ti da ga zatučeš s prvim kolcem koji ti se najde pri ruci.
Èitam pomalo novine dok TV radi u pozadini. Neki debeli zločinac iz crtića smišlja plan kako kvalitetno obaviti deratizaciju. Ima i glupog pomoćnika za obavljanje prljavih poslova. Po govoru čini mi se da bi dotični bio iz okolice Zaboka i reklo bi se, blago je retardiran…
Ne znam dal je netko primetil činjenicu koja mi svaki put kad ju iznova skuŽim, sve jače i jače smeta. U serijama, filmovima, sinkroniziranim crtićima za djecu i reklamama domaće proizvodnje, bilo da se radi o radiju ili TV-u, zagorci se kao stanovnici jedne regije u Hrvatskoj uvijek prikazuju u negativnom svjetlu.
Zagorec, domovine sin, prikazuje se u većini slučajeva kao izrazito sporedni lik koji je uglavnom kukavica, pijanec, glupi bedaček, zadnji šljaker i kumek iz neke tamo vukojebine iza petog brega. U najboljem slučaju bude prikazan kao neki dozlaboga zajebani pravdaš koji zbog doslovno tri centimetra djedovine ne dopušta pristupni put za tvornicu koja bi pitomom zagorskom kraju donijela prosperitet i budućnost, eldorado kakvog još nije bilo na ovim prostorima.
U tim istim filmovima, serijama i reklamama glavni pozitivni likovi su uglavnom stanovnici Dalmatinske zagore ili hercegovci koji ruku na srce niti zemljopisno ne pripadaju ovoj drŽavi. Ti genijalni umovi uvijek smuljaju nadobudnog šefa na poslu, poraze moćnijeg neprijatelja, a mudrih i brzih odluka ili narodnih doskočica puni su ko patka govana. Kao primjer ću navesti Shreka, svjetski hit koji je sinkroniziran na hrvatski. I ta propaganda se provodi uporno i uporno.
MoŽda sam preosjetljiv po toj temi, ali pitam se kam to sve vodi i kaj se dešava kad Zagorec dojde nekam među ljude izvan Zagorja. Zamislimo slijedeću situaciju:
Odeš k prijatelju u Gospić, a on ima dvoje male djece od tri i pet godina starosti. Dolaziš u kuću, i daruješ maloj barbiku a klincu loptu i sa njihovim starcima počneš razgovarati po domaći. Klinci čuju da govoriš isto ko i onaj poluretardirani pomoćnik iz crtića koji su netom prije gledali. Djeca uzmu u obzir da si im kupil glupe darove, jer si klinjo sanja da mu netko donese štakora na motoru, a klinka bi rađe barbiku zamijenila s wingsicom. Zaključak je da je striček koji je došel u posjetu jednako bedast ko i onaj iz crtića. I tako malo po malo u ljude se usadi generalni zaključak o svim Zagorcima.
Isto tako moŽemo očekivati da šef kadrovske u komunalnom poduzeću velikog grada rađe bude radno mjesto šofera smetlarskog kamiona dal Antiši iz Međugorja, nego Juri z Budinšćine. Zašto? Svjestan je šef kadrovske da bu Antiša tu i tamo iz kamiona zvadil karnister nafte za svog golfa ili bu posudil mini bager iz firme da prek vikenda u fušu nekaj zaradi, no protiv toga se ni ne isplati boriti jer to spada u onaj dio snalaŽljivosti glavnih junaka. Za Juru je najbolje da trpa vreće i kante sa smećem u kamion i ništ ne pita ni o bageru ni o nafti, jer Antiša je i šefu skopal jamu za septičku i to gratis.
Zagorci moŽda nisu poznati kao snagatori ali se bar ne voze po autoputu u kontra smjeru. Zagorci nisu ni kukavice jer 1991 nisu bjeŽali u „alo Minken“ kod strica. Zagorci su samo obični vrijedni ljudi koje za vrijeme juŽine ne lovi fjaka i koji nemaju novčanik od krtove koŽe rađen u Hlebinama kad dojdu v birtiju. Vole svoje brege i gorice iz kojeg krvavim radom dobe vino koje već odavno nije samo noja i kiseliš kao što je uvrijeŽeno mišljenje po Hrvatskoj.
Zagorci su Željni samo pravice i poštenog Života od poštenog rada baš kao i ostali građani naše drŽave.
Èitam pomalo novine dok TV radi u pozadini. Neki debeli zločinac iz crtića smišlja plan kako kvalitetno obaviti deratizaciju. Ima i glupog pomoćnika za obavljanje prljavih poslova. Po govoru čini mi se da bi dotični bio iz okolice Zaboka i reklo bi se, blago je retardiran…
Ne znam dal je netko primetil činjenicu koja mi svaki put kad ju iznova skuŽim, sve jače i jače smeta. U serijama, filmovima, sinkroniziranim crtićima za djecu i reklamama domaće proizvodnje, bilo da se radi o radiju ili TV-u, zagorci se kao stanovnici jedne regije u Hrvatskoj uvijek prikazuju u negativnom svjetlu.
Zagorec, domovine sin, prikazuje se u većini slučajeva kao izrazito sporedni lik koji je uglavnom kukavica, pijanec, glupi bedaček, zadnji šljaker i kumek iz neke tamo vukojebine iza petog brega. U najboljem slučaju bude prikazan kao neki dozlaboga zajebani pravdaš koji zbog doslovno tri centimetra djedovine ne dopušta pristupni put za tvornicu koja bi pitomom zagorskom kraju donijela prosperitet i budućnost, eldorado kakvog još nije bilo na ovim prostorima.
U tim istim filmovima, serijama i reklamama glavni pozitivni likovi su uglavnom stanovnici Dalmatinske zagore ili hercegovci koji ruku na srce niti zemljopisno ne pripadaju ovoj drŽavi. Ti genijalni umovi uvijek smuljaju nadobudnog šefa na poslu, poraze moćnijeg neprijatelja, a mudrih i brzih odluka ili narodnih doskočica puni su ko patka govana. Kao primjer ću navesti Shreka, svjetski hit koji je sinkroniziran na hrvatski. I ta propaganda se provodi uporno i uporno.
MoŽda sam preosjetljiv po toj temi, ali pitam se kam to sve vodi i kaj se dešava kad Zagorec dojde nekam među ljude izvan Zagorja. Zamislimo slijedeću situaciju:
Odeš k prijatelju u Gospić, a on ima dvoje male djece od tri i pet godina starosti. Dolaziš u kuću, i daruješ maloj barbiku a klincu loptu i sa njihovim starcima počneš razgovarati po domaći. Klinci čuju da govoriš isto ko i onaj poluretardirani pomoćnik iz crtića koji su netom prije gledali. Djeca uzmu u obzir da si im kupil glupe darove, jer si klinjo sanja da mu netko donese štakora na motoru, a klinka bi rađe barbiku zamijenila s wingsicom. Zaključak je da je striček koji je došel u posjetu jednako bedast ko i onaj iz crtića. I tako malo po malo u ljude se usadi generalni zaključak o svim Zagorcima.
Isto tako moŽemo očekivati da šef kadrovske u komunalnom poduzeću velikog grada rađe bude radno mjesto šofera smetlarskog kamiona dal Antiši iz Međugorja, nego Juri z Budinšćine. Zašto? Svjestan je šef kadrovske da bu Antiša tu i tamo iz kamiona zvadil karnister nafte za svog golfa ili bu posudil mini bager iz firme da prek vikenda u fušu nekaj zaradi, no protiv toga se ni ne isplati boriti jer to spada u onaj dio snalaŽljivosti glavnih junaka. Za Juru je najbolje da trpa vreće i kante sa smećem u kamion i ništ ne pita ni o bageru ni o nafti, jer Antiša je i šefu skopal jamu za septičku i to gratis.
Zagorci moŽda nisu poznati kao snagatori ali se bar ne voze po autoputu u kontra smjeru. Zagorci nisu ni kukavice jer 1991 nisu bjeŽali u „alo Minken“ kod strica. Zagorci su samo obični vrijedni ljudi koje za vrijeme juŽine ne lovi fjaka i koji nemaju novčanik od krtove koŽe rađen u Hlebinama kad dojdu v birtiju. Vole svoje brege i gorice iz kojeg krvavim radom dobe vino koje već odavno nije samo noja i kiseliš kao što je uvrijeŽeno mišljenje po Hrvatskoj.
Zagorci su Željni samo pravice i poštenog Života od poštenog rada baš kao i ostali građani naše drŽave.
| » > |
|---|
Aktualno.hr
Zadnje na forumu
Nema novih postova.