Èim su ožalošćeni Marofčani (roditelji i prijatelji) odmahali svoju koreografiju za sretan ostanak  ispred novomarofske osnovne škole, započela je nova turneja KUD-a „Marof“. Naša destinacija ovaj je put bila Njemačka, točnije Berlin.

Naši su šoferi bili gazda Kocijan i naše novo otkriće - Drašek koji polagano gradi svoj put prema počasnom vozaču KUD-a „Marof“. Klima je i ovaj put predstavljala problem, ali vrlo vjerojatno nije bila stvar u tehnologiji već u uzavreloj atmosferi koja je njihala autobus na inače ravnim autocestama Europe sve do ranih jutarnjih sati.
Razmjenjujući dogodovštine sa prijašnjih putovanja i prisjećajući se članova koji nam sve više i više nedostaju  istačemo zagorsko vino po wc-ima Slovenije, Austrije i Njemačke te konačno stiŽemo na odredište.
Berlin je grad u kojem Živi oko 25 000 Hrvata. Naši su domaćini Hrvatska kulturno športska zajednica Berlin čiji nas predstavnici čekaju na ulazu u grad i vode naš autobus u smjeru Kolonell straße gdje se nalazi Slovenska katolička misija. Ovo je divan primjer hrvatsko –slovenske suradnje kojom Hrvati izvan domovine pokušavaju izboriti ono što Jaca i Borut grade već mjesecima.  Ljubazna (i dobrostojeća) gazdarica iskoristila je pozdravni govor da nam na brzaka u 10 minuta objasni kako se koriste ključevi sobe tako da smo se bez problema smjestili.

 Naš program započinje doručkom koji je legao k'o budali šamar nakon 15 sati napornog putovanja, a nakon toga krećemo ravno u središte vjerojatno najveće kulturne metropole u Europi.  Pod vodstvom našeg Novomarofčanina Borisa Topolovca koji je imao ulogu gosta domaćina krećemo od Brandenburških vrata. Tu se naša grupa lagano podijelila jer su Ninača, Drageca i Ratka priprla Brandenburška vrata pa su malo zaostali, al  ostatak ekipe nastavlja obilazak do zgrade parlamenta, zatim najvećeg spomenika Židovskoj tragediji, pa sve do ostataka berlinskog zida i kontrolne točke „Charlie“.  U nekontroliranim lukovima šećemo s lijeve i desne strane zida čudeći se kolika je količina ljudske gluposti bila potrebna da se sagradi simbol njemačkog terora koji je okončan 9. studenog 1989.  Slušajući šokantne priče završavamo našu turu čime prestaju naše „turističke“ aktivnosti.

 Opečeni malo istočnonjemačkim, malo zapadnonjemačkim suncem  vraćamo se u zgradu slovenske misije i pripremamo se za naš nastup u vidu kratkog odmora koji su na poseban način obiljeŽili inteligentni komentari, glasni smijeh i puno „tajnih zvukova“  iz sobe 307 koji su odjekivali cijelim kompleksom. Najveći problem bio je minimarket u kojem Berliner Pils stoji kojih 1,3€ - kasnije je Ksenija ustanovila da se moŽe nabaviti i po 0,80€ u još bliŽem supermarketu. Sve u svemu udahnuli smo dovoljno slobodnog vremena da se „pošteno“ odmorimo i spremni stignemo na nastup  koji je bio planiran u prostorijama Hrvatske kulturno umjetničke i športske zajednice Berlin. StiŽemo u punom sastavu  sa Prigorjem, Zagorjem i RaŽancem. Tamo nas dočekuje velika grupa ljubaznih Hrvata – još nismo čuli ni riječ  njemačkog (ako izuzmemo nesporazume s osobljem na benzinskim postajama). Zdušno odbijamo Karlovačko i Kutjevečku graševinu te se sladimo sa Barliner kindl i „kroatische specialitäte“ – „čevapćići, mit und ohne ajvar“.

Slijedi govorancija u kojoj su se nadmudrivali predsjednik Hrvatske zajednice željko Matić i naš legendarni Dragec. Prvo je na redu bilo razmjenjivanje poklona. Osim KUD-ovskih suvenira naš gradonačelnik Hrenić poslao je Hrvatima u dijaspori Hajdukovu sliku crkve u Međerovu, što se pokazalo pun pogodak jer se odmah nekolicina nazočnih s njemačkim putovnicama hvalila da su u istoj bili kršteni. Od strane domaćina stiŽu zahvalnice pa naš Dragec započinje zahvaljivanje na zahvalnicama, nakon čega slijedi(s obje strane) višestruko spominjanje „ da dugo ne duljimo“, zaslađeno s našim prvim nastupom.
Hrvati u dijaspori su bili sjajna publika, a posebno su uŽivali na plesu uz svirku autohtonih novomarofskih tamburaša do ranih jutarnjih sati. Svakako je zapaŽeno bilo podrhtavanje čaše gemišta na stolu kad je Nino povel slavonsko kolo – skoro smo razorili Berlin!

U prenoćište stiŽemo oko 2 ujutro – jako nas je sram priznati, al vjerojatno prvi put u povijesti KUD-a svi su premoreni završili u svojim krevetima bez legendarnih lupanja vratima i ludorijama po hodnicima – preozbiljno smo shvatili prijetnju napornim defileom koji je trebao uslijediti narednog dana.
Doručak je izgledao kao i svaki drugi na turneji – duboki glasovi, tupi pogledi i strah u očima! Èekalo nas je 3,5 kilometra defilea kroz ulice Berlina. 800 000 ljudi došlo je gledati mimohod u kojem je sudjelovalo ukupno 100 grupa iz cijelog svijeta. Za kudovce (koji su bili 25. u povorci) je ovo bila odlična škola u kojoj smo naučili da nije lako biti „gay“ – ova „kulturnija“ verzija  „pridea“ trajala je od 11:00 do 17:30 sati pod vrelim nebom uz popularne hrvatske glazbene mixeve kakvi se slušaju u dijaspori. Sunce je prŽilo, a tisuće fotoaparata i kamera dodatno je probadalo oči sa ciljem da ovjekovječe veselu skupinu šareno odjevenih Hrvata iz Novog Marofa – mjesta koje velika većina ne zna locirati na karti. Teško je zbog toga shvatiti činjenicu da smo progutali više flasha nego Angelina Jollie na red carpetu. Èudna je to energija koja te tjera da pjevaš i plešeš te drŽiš osmjeh na licu punih 6 sati – no preŽivjeli smo i taj opaki maraton i sigurni smo da smo ostavili odličan dojam. (izborili smo čak i punih 1:30 minuta na Berlinskoj televiziji)

Zahvaljujući našoj relativno visokoj poziciji u mimohodu na cilj smo stigli tri sata prije sluŽbenog kraja, što nam je omogućilo da još za dana pođemo prema Blichenstraße gdje je Hrvatska zajednica imala postavljen svoj štand sa „Kroatische spëcialitäten“. Osim Hrvata, bili su tamo predstavnici mnogih drugih zemalja čineći svojim proizvodima gastronomski svijet u malom.  Stotine tisuća ljudi kušali su raznovrsnu hranu i pića počevši od domaćih specijaliteta – crvenih i bijelih kobasica te turskih kebaba i dönera, preko afričkog BBQ-a, sušenog tropskog voća, talijanskih sendviča, francuskih topljenih sireva,  poljskih tjestenina, makedonskih grilova,  do brazilskih i estonskih koktela, ruskih votki, jamajčanskih piva.  Bilo je tu i „Hrelić“ ponude raznovrsnih drangulija i skupocjene biŽuterije, ali i štandova sa drugačijom ponudom  – Bjatić se raspitivao za masaŽe glave za Tobija , dok  smo za Ninija predvidjeli ugrađivanje novih dreadla!
Berlin se počeo gasiti u ponoć – gomila stakla i plastike ostala je na ulicama grada, međutim u impresivnoj akciji komunalnih sluŽbi pred kojima bi naši Novokomci pali u nesvijest, smeće je nestalo u samo nekoliko sati. U naletu mehanizirane vojske grad je bio spreman za praznik – Duhovski ponedjeljak koji je u Njemačkoj neradni dan!
I tako dok Hrvati u dijaspori praznuju, mi trpamo stvari u naš bus i spremamo se za naporan put prema domovini. U sjećanju ćemo čuvati mnoge lijepe uspomene i more dosjetki i izjava koje nisu primjerene za ovu kolumnu, jer je još uvijek na snazi glavno KUD-ovo pravilo - što se dogodi na turneji ostaje na turneji – i ne zaboravlja se.
Do slijedećeg javljanja … iz Berlina vas pozdravljaju
članovi KUD-a „Marof“

» >