Silaskom s broda započela je naša avantura. Na izlasku su stajali carabinieri sa psima koji su revno tražili drogu i moguće terorističke potrepštine kao što su eksplozivi i ostalo osobno naoružanje. Policijski pas je došao i do naše gajbe u kojoj smo nosili tekuća pitanja. Nakon što je onjušio nas i gajbu, za njega je radni dan bio gotov. Ipak, smilovali su nam se te smo pošli smo do autobusa. No, kad je naš šef Drago pitao za brojčano stanje, ustanovili smo da ima i viška! Dva Argentinca, ničim izazvana, sjeli su na zadnja sjedala i čekala polazak autobusa pritom se osjećajući kao kod kuće. Pošto za ovakve nepredviđene situacije nismo imali spremno nikakvo rješenje, pravili smo se da ih ne vidimo te krenuli svojim putem. No tek što smo prošli policijsku kontrolu, oni su se najednom shvatili da su pogriješili autobus! Sasvim slučajno, ili možda ipak ne..?! U svakom slučaju, dokazali smo da Zagorec uvijek stavlja svoju glavu na kocku za svakog tko se nađe u nevolji!
Nakon kratke vožnje stigli smo na odredište gdje nas je odmah dočekao ručak. Prvo su nam poslužili pohane pileće šnicle kroz koje smo jasno mogli vidjeti Rim, Firencu i Padovu (tim redoslijedom:). Preplašili smo se da smo stavljeni na strogu dijetu pa smo pojeli i meso koje je bilo namijenjeno za naše domaćine... No na našu veliku sreću i olakšanje shvatili smo da je to bila tek velika zabluda jer smo na kraju ipak još dobili odlične lazanje, lubenicu i sladoled (s dostavom u sobu!) što nas je ugodno iznenadilo.
Budući da smo smješteni u sportskom kompleksu na raspolaganju nam je i sportska dvorana pa smo u popodnevnim satima odigrali jedan (ne)prijateljski nogometni susret gdje su djevojke porazile muške rezultatom 4:3. Naš glavni sudac Èeši je pokazao svoju neupitnu sudačku klasu, ali i nužnu potrebu da čim hitnije posjeti okulista kad se vratimo doma! Èešiju se poslije tekme nije pisalo dobro sa strane muške ekipe, ali su ga zato cure obasipale raznim izrazima zahvalnosti.. Nekad se isplati neke stvari previdjeti!
U 18 sati krenuli smo na naš prvi nastup. Putem smo upoznali i drugu stranu toliko razvikane sardinijske obale. U samom zaljevu smjestila se ogromna petrokemija, veliki tankovi za naftu, nesnosni smrad i smeće na svakom koraku. No, Talijanima to očito ne smeta, jer se unatoč tome oni tamo kupaju, sunčaju i pecaju kao da ničeg nema. Zanimljivo je da smo do sad od svih životinja vidjeli samo 1 (jednu) mačku i niti jednog galeba... sad znamo zašto k nama dolaze krasti ribu i ptice! Došli smo u mjesto našeg prvog nastupa. S nama su još bili, uz naravno neizostavne domaćine, Rumunji i Argentinci. Baš smo razmišljali da bi, da se radi o nogometu, bila to vrlo neugodna skupina. Sam naš nastup zaslužio je visoku prolaznu ocjenu. Jedino što nam se nije dopalo što smo na nastup morali čekati dobrih četiri sata (do ponoći), no to je ona poznata talijanska organizacija. Ipak, čekanje su nam učinile i više nego podnošljivim tango plesačice iz Argentine koje su plijenile našu pažnju svojim stasom, pokretima i donjim rubljem.
Oko pola tri ujutro vratili smo se u našu bazu. Iscrpljeni i umorni krijepili smo se domaćim vinom koje nas je vraćalo u život. Na stolovima su nas dočekale i vruće pizze zbog čega smo definitivno odbacili teoriju o prisilnoj dijeti. Riječ po riječ, čaša po čaša i već je bilo pola pet ujutro. Bilo je vrijeme za zasluženi odmor nakon napornog dana i to nakon dugo vremena u pravim krevetima! No neki nisu bili toliko umorni da bi propustili priliku za malo noćne akcije.. Tako se naš Nino (voditelj) ujutro probudio sa ljubičastim noktima na nogama. Iako mu je po mišljenju svih ostalih ta boja predivno pristajala te je bila potencijalni modni krik, Nino je taj uradak odbio pokazati širem pučanstvu Sardinije. Vlasnik(ca) laka za nokte, a ni sam počinitelj još mi nije poznat, a sumnjivci su apsolutno svi.
Nakon strke oko tog događaja, zube smo oprali rakijicom koju je potočio naš Ratkovski te obilno doručkovali.
Danas je na rasporedu razgledavanje starog grada Cagliarija. Dok nastaju ovi reci, sjedimo na terasi kafića u centru. Èini se da su ovdje u Italiji pred Bogom svi jednaki jer za razliku od nas u kafiću postoji samo jedan, unisex wc! Na oduševljenje svih cura.. a ni mi se nismo previše bunili! šetajući ulicama, naš mladi vodič nas je upozorio da slobodno malo bacimo oko jer tu ima puno lijepih djevojaka. Mora da i on mora k okulistu kao i Èeši, ili jednostavno nikad nije bio u lijepoj našoj...
Ako vas zanimaju cijene (a sigurno vas zanimaju) - pola litre akva bunaris stoji ni više ni manje nego 1 , piva je 4 , koliko dođe i decilitar soka od naranče. Tužan je to dan kad Zagorec mora piti vodu, a zna da bi za iste peneze pri Capi mrknul pivu bez pol beda (pozdrav dečkima pri Capi i ostalim marofskim birtijama)! Ali ne damo se mi! Nakon pomnog informiranja saznali smo adresu jeftine lokalne vinarije te se spremamo za veliku nabavu, jer veliki su planovi pred nama. Došavši na ručak, naš nam je dragi voditelj priopćio (isti onaj nalakiranih noktiju) priopštio radosnu vijest izvanredna proba u 17:00 h, pokret na nastup koji je udaljen cca 100 km od našeg smještaja u 18:30 h. Koje koreografije? Hladnokrvno odgovara isti onaj dvije najlakše naravno, Zagorje i Posavina. Nadamo se da ćemo se vratiti s nastupa do 2:30. To se zove hladni tuš... Borit ćemo se svim raspoloživim sredstvima, a kako smo u tome uspjeli čitajte u slijedećem javljanju!
Luka Pisacic feat. Ksenija Habjanic
| < « | » > |
|---|