
Bus marke Neoplan predviđen je za prijevoz 51 putnika sa pripadajućom prtljagom po nekom europskom standardu jer u Europi je sve standardizirano od dužine krastavca prve klase pa do vremenskog trajanja poroda trećeg djeteta u obitelji.
Nažalost inženjeri u Neoplanu nisu predvidjeli da će njihove autobuse koristiti članovi KUDa Novi Marof koji kreču na turneju po Sardiniji. Glavni sponzori su se bome opet iskazali. Trgonom i Vindija sponzorirali su toliko napitaka da za ostalu osobnu prtljagu i obavezne nošnje skoro nije bilo u prtljažnom prostoru dosta mjesta. Naravno da su članovi KUDa insistirali i na vinu što je na kraju i uslišano od strane rukovodstva na čemu im toplo zahvaljujemo jer Zagorci se najbolje osjećaju kad uz sebe imaju domaću handmade kapljicu.
20 je sati i nešto minuta. Posljednja slikanja i pozdravi sa članovima obitelji koji su došli ispratiti svoje najmilije na dalek put. Vrata našeg busa se konačno zatvaraju. Prva, međugas pa druga i krećemo sa parkirališta Oš Novi Marof. Na Cifrekovom Bregu počinje degustacija i uz pošalice vrijeme brzo prolazi i dolazimo na granični prijelaz Breganu. Na Hrvatskoj strani nemamo nikakvih problema s prijelazom granice i sad naravno svi očekujemo da nam Slovenska granična policija potroši ušteđeno vrijeme. Kad ono iznenađenje....Slovenci uvijek radišni i predani svom poslu otkrili su nedjelju kao neradni dan i puštaju nas bez ikakvih peripetija u Europsku Uniju što je za njih zaista nevjerojatno jer se oni Nama uvijek zdušno trude pokazati da su oni postali dijelom priznate Europske obitelji ,a mi ne. Na njihovu žalost Slovenija je jedna mala i simpatična zemljica koja bi silom željela biti velika tako da smo nju prošli u vremenskom trajanju tri seta popularne kartaške igreBela u kojoj je stradao jedan set igraćih karti zbog neravnomjerne raspodjele sreće između
Pisačića i Èešija sa jedne te Mišija i Tobija s druge strane. Stara narodna veli da tko nema sreće u kartama ima u ljubavi. Slaba je to utjeha kad je Katarina u dalekom Sl. Brodu a gđa Èeši sama ljetuje na moru. Tobi mi je pak rekao da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće jer da ak imaš sreće i ona ti bude narasla. E sad ga ti znaj.
Neki u našim redovima su se kao prekaljeni putnici javnim prijevozom oboružali jastucima, dekama i ostalim pomoćnim sredstvima za lakši san u autobusu no sve je to kao i Klavocin tablete kod prehlade. Nit kaj škodi nit kaj koristi. Dok muzika svira ,a vicevi lete ko iz rukava spavanja jednostavno nema. Ak netko slučajno i zaspe odmah ga se ko fol nenamjerno budi. Trenutno je tri ujutro dok nastaju ovi reci i atmosfera je malo zamrla jer ljudi još nisu uhvatili ritam noćnih ptica lutalica. No sve je to stvar treninga i prakse. Ima i među nama pravih bećara i to u svjetskim razmjerima.
Vrijeme je za počinak Još jedna za lakši san s Pajdisom , a i baterija na laptopu nije perpetum mobille. da može raditi non stop kao radnici u jednom tekstilnom pogonu u Varaždinu.(pogodite sami koja je to...).
Veliki pozdrav svima u Novom Marofu.....i laka vam noć
Luka Pisacic
PS: Report objavljujemo iz luke, gde jos 4 sata cekamo brod! Svi smo zivi i zdravi sve vas najlijepse pozdravljamo!!! POZDRAV MAROFU!
| < « | » > |
|---|