|
 Pramac luksuznog broda je lomio valove Jadranskog mora dok je hrpa turista lijeno šetkarala po palubi čekajući da brod uplovi u Dubrovnik i da se konačno domognu najprodavanijeg Dubrovačkog suvenira – Ruske babuške po 20kn. Na brodu su bili i sobarica Helena, propali student pravnog fakulteta u Ateni te njezin prijatelj Mate iz Drniša, kuhar po struci, koji je sreću odlučio potražiti na luksuznom brodu, jer mu se nije dalo kuhati splačine u nekom hotelu kod nas na moru koji je pred stečajem. Pomisao na to da bi mu šef mogao biti neki lijeni i lajavi stari bezveznjak gurnula ga je u red za brzo izdavanje putovnica.
Mate se na brod ukrcao na Floridi jer je to bio uvjet da ga uzmu u službu. Stari mu je dao lovu za avion. Bilo je to zadnjih 800 eura koji su se čuvali za slučaj da netko iznenada premine…ali ovakva prilika se nije smjela propustiti. Riješiti se djeteta od 22g. iz kuće nije mala stvar. Mama Ane tri dana sa starim Nikšom nije htjela razgovarati kad je ovaj sina otpratio od kuće u bijeli svijet no kako se ono kaže-prošlo ju za neko vrijeme. A i lakše u 60m2 živi troje ljudi nego četvero. Naravno da je četvrti u toj obitelji bio stari deda, vlasnik stana i prvoborac NOB-a za kojeg su euri i bili namjenjeni ali on nikako da shvati. A sad mu je i bolje da ne umre jer još i za njega ići u kredit zaista nema smisla. Kao što na početku rekoh, on mlad, a ona ipak nešto iskusnija za tri vesele godine u Atenskom studentskom domu i nađu se, gotovo sudbinski, kao srodne duše u ono malo vremena kad nisu morali hrambati u ovom plovećem staračkom domu. Njihova zaljubljenost mogla se osjetiti na svakom koraku.
Ugledavši zidine grada, u Mati se stvori bujica emocija. Kao pravi Hrvat pomislio je da bi bilo lijepo oženiti se na domaćem terenu. Otrči do Helene i zaprosi je, a ona odmah pristane jer je pomislila da je to izlaz iz ove patnje mijenjanja posteljina i ručnika, te čišćenja wc-a za izrazito kulturnim ljudima koji tu i tam slučajno ili namjerno zaborave upotrijebiti četku. Brod još nije pravo ni pristao, a oni su već bili pred župnim dvorom prve crkve koju su ugledali. „Mi bi stupili u brak!“ hrabro izusti Mate pred podebljim sljedbenikom Kristovog nauka. „HO HO HO!!!“ samo se glasno počeo, kao iz prazne bačve, smijati župnik. „Gdje ste obavili bračne poduke? Gdje je krsni list? Gdje su papiri od mlade? Iz koje si ti župe? Jesi li obavio sakramente? Tko će voditi postupak?“ Ispostavilo se u toku razgovora da je mlada pravoslavka, a i da već duže vrijeme nevjenčano konzumiraju brak pa je tu svako uvjeravanje o pravoj i vječnoj ljubavi, i daljnja rasprava sa župnikom izgubila smisao. Naravno Mate nije bio vjernik praktičar ali je bio u duši romantičar i baš si je sanjao ženidbu u crkvi ko što je bila ova. Prelomio je teška srca u sebi: „Ma jebeš i romantiku i popa,kad je i matičar tu u blizini. Lako ću to tamo riješiti.“ Kakve li zablude. Izvadak iz matice rođenih, kopija osobne od kuma i kume…kojih niti još nema…a kad je gospođa sa rašpom za nokte čula da je mlada iz Grčke…ajme Sveti Vlaho… skoro uopće neizvedivo, a kamo li još sve u jednom danu. Brod je lagano isplovio iz luke i Helena se pomalo tužna prihvatila domestosa i kefe, dok je Mate na sitno sjeckao luk u kuhinji. Tko zna kakav bi sretni kraj imala ova priča da je sustav ženidbe u nas malo popustljiviji i fleksibilniji. Ovako…Helena je završila s jednim starim vitalnim gospodinom iz Cipra, koji je znao pogoditi njezine misli i želje i koji je mogao srediti matičara na brzinu, dok je Mate pokupio trišu u Trstu kod izvjesne Svetlane iz Bugarske… Romantika i brzina postupka je postala privilegij samo za utjecajne dobrotvore ili osobe od viših državnih interesa koji mogu biti krsni i vjenčani kumovi iako žive rastavljeno ili im se npr. iz Vatikana poništi brak da se sutra već mogu oženiti nekom mlađom i poletnijom osobom za sada samo suprotnog spola, no u budućnosti…tko zna. Ostali se moraju strogo držati procedure i ne smiju previše fantazirati da ne stvaraju probleme kako sebi tako i zabrinutoj lokalnoj zajednici kojima je važnije tko s kim i kako živi, nego gdje i kako im djeca provode subotnje večeri. No kako kaže stara narodna:“Saka rit dojde na šekret!“ Piše: Luka Pisačić Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.
 Dodaj u favorite (0) | Pregleda: 352
|
