Bliži se kraj ove ćudljive 2006 godine u kojoj se dešavalo svašta i ništa. Razmatranja i analizu onog što je bilo ostavljam nekim drugim ljudima koji su za to plaćeni, a ja se okrećem onom što nam tek dolazi.

Prvo nam dolazi Božić. Svaki pravi katolik zna da je najveći kršćanski blagdan Uskrs, no mnogi hrvatine to ne žele sebi priznati ili jednostavno neznaju.

Ponekad mi se čini da je to njima jednostavno svejedno. Mali Isusek dolazi i treba se propisno pripremiti za taj događaj. Prve danak plaćaju jelke. Njih jedno oko pola milijuna samo za "Lijepu našu ". A gdje je tu još ostali svijet. Netko će mi reći da sam fulao i da su ceh prvi platili pajceki no uvjerenja sam da bi oni dali svoje s Božićem ili bez njega, jer jesti se mora.

Pred sam Badnjak kreće bjesomučni šoping hrane, poklona i ostalih potrepština i priznali mi to ili ne svatko se tu "rastegne" i više nego što objektivno može, no mi smo valjda takav narod. Svuda vlada neko iščekivanje. Birtaši iščekuju gastarbajtere da im dignu promet, župnik očekuje punu crkvu za ponoćku, a trgovci pune trgovine ljudi. Na TV prigodan film s Božićnom pričom koji nam pojačava blagdanski doživljaj…Neke pak u to vrijeme uhvati blagdanska depresija. No, kako zapravo izgleda Božić u prosječnog Hrvata?

Badnjak je. Mama Ankica doletila je s frizure za koju je bila naručena u 05:30 ujutro i živčano radi spisak za zadnji odlazak u trgovinu. Tata Štef se probudio nešto kasnije jer njemu brico već odavno netreba. Oblači kaput i odlazi po kruh, mlijeko i novine, kad na pol puta sretne svog kuma i prijatelja Vladeka. Nema druge nego na čas trknuti u "Tri lagveca" da se čuje tko, kaj, i gdje dela. Kad tamo još i sused Jura sa svojim rođakom Matulom. Runda po runda i dečki su se zaigrali kao u dobra stara vremena. Već je vrijeme posnog ručka, a starog vraga nema niti od korova. Ankica je već na rubu živčanog sloma jer opet mora sve sama čistiti i pospremati. Pa nebu valjda još morala i bor nasaditi na stalak? Sin Ivek je još jučer došel s fakulteta doma. Sretan je kaj starog nema doma jer auto u garaži samo čeka da ga otpela k društvu. A i staroj se najbolje maknuti s puta jer je evidentno nabrušena. Malo je nesretan jer kladionice rade skraćeno, no koga briga. Pa ipak je sutra Božić.

Taman se spremao šmugnuti iz kuće, kad mu se na mobitel javi bratić koji je upravo stigel iz Austrije na praznike. Dolazi po njega za pet minuta u novom crnom BMW-u. Kakva radost i veselje.

Štef se vratio kući kasno popodne, pomalo teturajući. Uhvatio je zalet do trosjeda i tamo zalegao kao mrtav. Probudio se za par sati. Zbunjeno je gledao okićen bor, i postavljen stol za večeru. "Ankice, duuššoo…", umilnim glasom pokušao se malo dodvoriti svojoj ženi svjestan svoje krivice, no njezin ubojit pogled ga presječe, pa zašuti i spusti pogled.

Počinje večera. Moli se "Oče naš" kad eto ti Iveka koji također bazdi po vinu. Štef mu odmah kresne i Boga i majku što kasni čisto da se vidi tko je tu još uvijek glavni i da se možda dodvori malo Ankici kojoj se od svega toga počeo stiskati želudac i gubiti apetit.

Poslije večere uslijedili su darovi. Svi su očekivali nešto više ili nešto drugo tako da su bili pomalo razočarani, ali su to uspjeli vješto skriti.

Uz grobnu tišinu i TV dočekali su vrijeme odlaska na ponoćku na koju su otišli kao svaka prava kršćanska obitelj. Negdje na pol propovjedi Ivek se sjeti da je sutra za ručak tradicionalna purica koja se bude vukla po stolu još tri dana poslije. Duboko uzdahne i pomisli: "Dogodine bu sigurno drukčije i bolje."

Ostaje samo dobro se prejesti kroz ove dane, dobiti kilu ili pet i dočekati Novu Godinu, no to je ionako jedna druga horor priča.

SRETAN BOŽIĆ
želi Vam svima
Luka Pisačić

komentari na forumu

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.