|
Nakon 28 godina postojanja KUD-a „Marof“ velikoj većini današnjeg sastava Društva nije uopće poznata emisija „Male tajne velikih majstora kuhinje“ no vjerujemo da će se poneki čitatelj ove kolumne sjetiti kako je ta ista emisija obično završavala. Radi se o poznatoj Mlakarovoj rečenici kojoj su se krunili vrhunski recepti, a ona glasi: „... i na kraju dodajemo još jednu žlicu Vegete“. Kao što je to bilo u Mlakarovoj emisiji tako i mi (skoro pa u potpunosti) znamo kako će završiti turneja po Poljskoj no u slijedećih par dana istražiti ćemo recept koji počinje nekako ovako ...
Za dobru turneju potrebno je 30-ak dobro raspoloženih kudovaca, jedan voditelj tamburaša, jedan voditelj folkloraša i jedan unikatni predsjednik. 
Za pripremu turneje potrebno je još osigurati jedan autobus, začine (crnu, bijelu i tekućinu nalik vodi – al' da nije voda), te nešto arhivskih primjeraka prigorskih, zagorskih, bunjevačkih i nošnji ražanca.
Priprema je vrlo jednostavna. Dva tjedna prije nego što turneja treba biti poslužena potrebno je kudovce, a napose voditelje sekcija oboružati dobrom voljom i živcima. Potom ih svaki dan u tih dva tjedna u večernjim satima otrgnuti od omiljenih marofskih terasa i njihovih kavica i pirjati uz lagano doziranje svih mogućih kritika na ples, pjesmu i opće držanje na pozornici. Kada kudovci lagano omekšaju od spomenutog tretiranja dodajemo im jednom po jednom odgovarajuće nošnje koje se trpaju u ogromne traper torbe koje je u zlatno doba Levi'sa KUD dobio za jednu od turneja. I te su torbe postale arhivsko narodno blago koliko su stare, a izdrže teret koji teži preko 15 kilograma. Primjera radi jedna muška oprema za turneju se sastoji od tri lajbeka, nekoliko hlača, košulja, dva šešira, čizmi, zvečki i remena, dok jedna ženska torba sadrži dvije haljine, dva šosa, bundice, lajbeka, dva rukavca, dvije košulje, četiri pregače, tri marame, dva para čarapa, jednih štrampla, čižmica, cipela, opanaka i zepa te hrpe mašnica, perli, podsuknja, špangica i remena. (moguće da nismo sve probrojali) Teško bi bilo opisati kako od spomenutih dijelova dobiti kompletnog plesača ili plesačicu, no to se nekako uvijek uspije. Torbu za nošnju treba poduplati civilnom opremom koja ovisno o članu ponekad težinom premašuje težinu nošnje. Tako pripremljene kudovce doprema se na dan polaska pred novomarofsku osnovnu školu te ih se zajedno sa njihovim voditeljima smještava u bus. Prije polaska u sve se umiješa prema normativima koje ćemo ostaviti kao „malu tajnu velikih majstora kuda“ odgovarajuća količina (bez)alkoholnih napitaka, sendviča, čipsa i ostalih namirnica koje će dostajati za 16 satno putovanje do Poljske. Turneja je pripremljena! 
... i tako kao što nakon svake pripreme ukusne hrane u kuhinji ostane nered kojem se svaki kuhar mora vratiti nakon ručka ili večere, tako smo i mi ostavili naše malo misto, naše mame, tate i prijatelje („abecedno“: Hinjac, Irena i Vrta, Katica, Miljenka (cevi), Ksenija s ficherarrijem, Pisko i Kata, TarBi, Tobi, Robi, Koki, Marta ...) koji su nas ispratili, popili oproštajni gemišt i jedva čekaju da im se vratimo sa sočnim pričama sa netom započete turneje u Poljskoj. PS: Vezano uz te vaše krugove u žitu ... nemojte da zbog naše nenazočnosti propustite razvoj vjerskog turizma u Novom Marofu :-)
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.
 Dodaj u favorite (0) | Pregleda: 441
|
