Štefek Kocijan i njegov Dragec naizmjence su upravljali autobusom iz kojeg se do dugo u noć čula pjesma. Nije baš da smo išli najkraćim i najbržim putem pa smo tek nakon 16 sati vijugavih cesta Slovenije, Madžarske, Slovačke i Češke stigli do naše odrednice - Poljske. 

Smjestili smo se u srednjovjekovnoj građevini koja predstavlja učenički dom. Dom je lijepo uređen ali se nalazi u nekom šumarku pa ćete svi vi koji nas uporno nazivate na naše mobitele na poljskom dobiti objašnjenje da je „pretplatnik privremeno nedostupan“ dok mi boravimo tamo.

Raspored obaveza nas je na samom početku oduševio. Domaćini su nam odmah na početku dali „slobodan dan“ u kojem su nas odlučili upoznati sa mjestom u koje smo stigli. Gradić veličine Varaždina nosi teško izgovorljivi naziv Dzieržoniow. U samom središtu iznad gradske vijećnice nalazi se visoki vidikovac sa 163 stepenice koje su nadomjestile cjelovečernji nastup kojem smo se nadali. Pogled odozgor je predivan, a posebno bi se svidio marofskim fotografima koji bi imali priliku poslikati 360 panoramu.

Naš vodič u Poljskoj je gospodin Avdul. U suradnji sa lokalnim turističkim vodičima ispričao nam je ponešto o povijesti grada koji je ime dobio po svećeniku Janu Dzieržonowu (ime još slobodno provjerite na google.com). On se naime bavio pčelarstvom i proizvodio je najbolji med u kraljevstvu. Svi kraljevi onoga vremena dolazili su k njemu po med, te se grad razvio upravo zahvaljujući tom medarskom biznisu.

Impresionirani tom pričom pohrlili smo u potragu za medom no zaustavili smo se na degustaciji poljskih piva na jednoj od lokalnih terasa. Odjeveni u naše majice sa kravatama bili smo itekako primijećeni a da bi zadovoljili znatiželju slučajnih prolaznika odlučili smo odraditi naš nastup pod svaku cijenu. Sve je počelo sa isprobavanjem Vatrićeve glazbene viljuške, nastavilo s izvedbama cjelokupnog pijevnog repertoara, a završilo spontanom izvedbom (muškog i ženskog) ražanca u trapericama na središnjem gradskom trgu.

Vrativši se na večeru (ne)ugodno smo se iznenadili saznavši da na katu iznad nas odsjeda skupina poljske djece kojima su njihovi voditelji odlučili u prizemlju organizirati pravi pravcati disco. Zbog nesnošljive buke odlučili smo svoju zabavu nastaviti u prekrasnom dvorištu/parku doma. Naravno, odlučili smo im pokazati kako se fešta na pravi kudovski način pa je i naš predsjednik odlučio preuzeti stvar (bajs) u svoje ruke i kovanicom od 2€ pokazati kako se svira.

Buđenje je drugog dana bilo najavljeno za 9:00...

PS-Pisko, cijene piva i nisu baš jeftine (špeceraj u Poljskoj i nije baš isplativ)

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.