|
...desetodnevni aranžman na Sardiniji od 30.07.2006. pa do 09.08.2006, (država Italija za one koji su kod učitelja Šimea ili kod učiteljice Petek na zemljopisu bili više zaokupljeni gađanjem gumicama i pisanjem porukica na papiriče ) prijevoz, puni pansion osiguran, potreban jedino osobni džeparac, prtljaga i putovnica...
Oglas je to koji bi sigurno privukao pažnju ljudi željnih avanture i putovanja te upoznavanja drugih ljudi i načina života u tim nama dalekim i nepoznatim krajevima.
I evo ga....prva riba se upecala. Djevojka stoji i bulji u oglas. Ne vjeruje vlastitim očima pa ih trlja i sve gleda lijevo i desno da nije u pitanju neka skrivena kamera ili neka slična pošalica klinaca iz gradskog parka nadaleko poznatih po svojoj nevjerojatnoj domišljatosti i duhovitosti.
Crnka od kojih 28g sada već bez straha vadi svoj mobilni telefon i zapisuje broj na dnu oglasa jer shvaća da u njenom gradu oko 22h nema više nikoga živog na cesti osim tri psa lutalice, dvije rode s pomlatkom i tu i tam koji slučajni prolaznik koji žuri čim prije kući.
Brzo vraća mobitel u torbicu pa i ona sad nabrusi pete i gas kući da sveznajući susjedi ne bi možda pomislili da si je ne daj Bog u svojoj 28g. našla dečka i s njim se ljubila pod križem postavljenim na vrhu brda.
Od uzbuđenja i prilike života da se bar jednom makne dalje od tri birtije u gradu jednostavno ne može zaspati.
Već je odavno bila zaboravila na to kako je tamo jednom davno prije deset godina željela otići u Zagreb na studij no rat i otkaz njezinoj mami i tati u netom privatiziranoj tvornici jednostavno su joj rasplinuli tu želju kao balon od sapunice...al šansa je opet tu...
Jutro je i naša crnka se budi s velikim podočnjacima, no ona za to uopće ne mari jer pred njom je njezin cilj. Od uzbuđenja drhtavom rukom pokušava otipkati na kućnom telefonu broj koji je jučer zapisala jer na mobitelu novaca jednostavno nema.
S druge strane začula je jedan muški prodoran glas i na svoj upit o odmoru svojih snova doživjela pravi šok.
Gospodin joj je objasnio da se za odlazak na Sardiniju mora redovito cijele godine, bez obzira na vremenske uvjete, ponedjeljkom srijedom i petkom, dolaziti na plesne i pjevne probe te ići i na one manje atraktivne nastupe.
Još jedan san srušio se kao kula od karata. Pa tko bi se pametan s tim bavio i gubio vrijeme na peglanje nošnje stare više od sto godina kad i na HTV-u možeš gledati Italiju kroz Čaroliju koja nas poput Hezbolaha gađa u srce problemima svojih junaka koji prolaze onu najtežu - životnu školu.
Ipak u srpnju, kad su vrućine toliko nesnosne da ni ona tri psa s početka priče nema više na cesti i kad se sparina nabije u dnevnu sobu, naša crnka oko osam navečer odluči otići iza škole gdje se SVAKODNEVNO održavaju probe da vidi radi li se tamo išta ili je sve palo u zaborav pa joj bar neće biti žao što je unaprijed odustala.
Hrabro je zakoračila u prostorije KUD-a i sjela u prvu slobodnu stolicu. Do nje su sjedila još dva tri dečka koje je privukao broj lijepih cura na malom prostoru.
Imala je što i vidjeti...
Dvadesetak mladih ljudi mokrih od znoja kao da su netom izašli iz bazena, uvježbava plesove Zagorja, Prigorja, Posavine, Like i Bunjevca. Tamburaši pak sviraju kao da ih plača sam Roman Abramovič.....
Nije mogla vjerovati da oni po toj nesnosnoj vrućini i sparini vježbaju svaki dan po dva sata i više.
Vidjela je da su svi jedna zaista dobra i složna klapa te im je na kraju probe zaželjela sretan put na Sardiniju i super provod, a u sebi je čvrsto odlučila da će i ona postati od rujna nova članica KUD-a Marof.... Luka Pisačić Komentari na forumu
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare. Molimo Vas da se logirate ili registrirate. Dodaj u favorite (0) | Pregleda: 899
|