|
Ne znam o čemu bih više pisao jer se događaji smjenjuju velikom brzinom tako da je teško pohvatati i na papir napisati i pobrojati kronološki sve događaje. Možda bih trebao pisati o tome kak nam je izvjesna francuskinja potrla 10 piva jer ona ipak zna kak se na domaćem terenu voze kolica, možda o tome kak su se susjedi iz Zagrebačke malo zaigrali u šoping centru pa ih je cijeli bus čekal više od pol sata, ili o tome kak su nas u Haguenauu pronašli bračni par Kosovec i njihovi prijatelji i kćer od šofera Drageca, ili da smo bili kod gradonačelnika gdje smo nastupili s Prigorjem, ali se toga malog detalja u prošloj kolumni jednostavno nismo sjetili. 
Kad smo već kod tog prijema, moram primjetiti da si je gradonačelnik dao truda i pozdravio sve grupe na njihovom jeziku. Banket je također bio na razini. Ipak koliko neslužbeno čujemo ovo mu je zadnji mandat jer ljudi nisu zadovoljni njegovim radom. Što se nas tiće od grada je napravio bombončić i mi na njega pritužbi nemamo. Sve je u cvijeću, trgovi i ulice uređeni. Kod nas tako neće biti vjerojatno nikad, no otom potom... 
Subotnji nastup (opet u hali) bio je udarnički. Dali smo zaista sve od sebe, ali bina jednostavno nije htjela popustiti. Poslije nastupa desio se jedan zaista krasan događaj na parkiralištu. Pošto je u hali bilo izrazito sparno, svi smo bili vani i polagano smo krijepili tijelo Kronenbourgom. Krenula je pjesma "na suho“ i ljudi su se počeli lagano skupljati. 
Malo zatim okupili su se tamburaši i onda je krenula pjesma, ples i zezancija. Zatvorili smo u jednom trenutku cestu i plesali oko auta čisto da vidimo da se može. Valjak je bil kolovođa. U cijeloj toj graji i vrevi došlo je do sudara glavama Helene i Vide u kojem je ova potonja prošla malo lošije. Tu večer su doma s nama u busu stisli i Švicarci jer njihov šofer nije tak dobar i fin kao naša dva i ne želi ih čekati nego se strogo drži propisa i pravila. Pa se ja sad pitam gdje je onda bolje. 
Feštu smo uredno nastavili u dvorištu internata na kojoj su bili jednostavno svi. Između Švicarskog crnog i ljubeške noje i nema neke bitnije razlike, no kako bi rekao naš Nenek "Šifra - bitno da mota.“ Mislim da naši domaćini iz sela opet nisu spavali i da budu zapamtili ovu godinu kao vrlo bučnu i stresnu. Oni čak ni birtije nemaju u selu. Sve vam je onda jasno. 
Bliži se kraj i ostalo nam je odraditi samo defile po gradskim ulicama. Mislim da bi tu moglo biti svega i svačega jer su svi već pomalo umorni. To nekad zna biti i pozitivno jer u tom trenutku dođe do općeg opuštanja (plesanje s gledateljima, pošalice u pjesmama...). Nadam se samo da ne bude prevruće i da se neka dobra duša bude sjetila da treba uzeti vodu. Za kraj ove kolumne želio bih napisati nekoliko izjava pojedinaca čisto da ostanu zabilježene za neki drugi put i da Vam predočimo dio atmosfere. 1) Je, imaš visinsku razliku i dubinsku bolest, pa ti sad tu potegni paralelu - Nenad prilikom prolaska kroz Alpe
2) Treba im to izbiti iz glave – Predsjednik prilikom razgovora o naviknutosti domaćina na tišinu
3) Poglej, dečko ima profesionalnu deformaciju-postavlja lustere. - Nenek prilikom prolaska čovjeka nižeg rasta
4) Uzemljenje glede ucrvljenja – Ratko prilikom nastupa u staračkom domu daje hrvatsku riječ za tuđicu SPROVOD
5) Ja i Bjatić smo dva brata-Frit i Frut. Ja sam mozak, Bjatić ruka - Nenek prilikom razgovora o razmnožavanju komaraca na bliskom istoku.
6) Imam prijatelja v Ludbregu, nema ni ruke ni noge, a gledi televiziju - Nenek prilikom presvlačenja u busu
7) Nju slobodno zgaziti, ona i onak dere zadnje cipele - šofer prilikom vožnje kući sa nastupa
8) Nije tak dobra kolko bi nam ve dobro došla - Nenek komentira izvjesnu žensku u birtiji
9) Picek spi kak da se zavlekel pod kvočku - Ljubica ujutro
10) To se sigurno nisu navčili u katoličkoj misiji - Pisko prilikom argentinskog plesa Tango Pozdrav svima!! 
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.
 Dodaj u favorite (0) | Pregleda: 804
|
al nema veze Francuzi ne znaju niš osim Fransuskog (a rijetki natucaju malo Njemačkog) 