Takvi se klinci danas u ovom našem gradu nemaju gdje igrati, a biti s njima po lijepom vremenu u stanu baš i nije neko rješenje. Zato su njihove mame prisiljene same im tražiti mjesto za igru, a najčešće je to nogometno ili rukometno igralište. I sve bi to bilo dobro, da "kikaćima", radoznalima kakvi u tim godinama jesu, potrgana i stara ograda ne predstavlja pravi izazov. Ali i pravu opasnost. Jedna je mama od ograde tjednima nosila ožiljak na leđima, a ne želi ni zamisliti što se tek moglo dogoditi njenom šesnaestomjesečnom djetetu. Žalile su se mame i Gradu, tražile da se ograda popravi, a u Gradu samo da ih nisu ismijali. Jedan im je pročelnik, štoviše, rekao da svojoj djeci od godinu - dvije objasne da ne smiju dirati ogradu! Jer, svaki će dvogodišnjak mudro kimnuti s odobravanjem i razumijevanjem svojoj majci kad mu kaže: "Ne smiješ, sine, k ogradi, mogao bi se porezati, iskrvariti, zaraditi tetanus ili hepatitis". Da, današnja mudra djeca to će sigurno shvatiti.

U novi vrtić ne smiju, jer se nakon radnog vremena zatvara, a dječje igralište koje je napravljeno preko puta opasno je i za odrasle, jer automobili onuda jure kao da su sami na cesti. Sportska igrališta su im zasad jedino rješenje. I ogradu bi trebali popraviti, sviđalo se to nekome ili ne. Kad im je ogorčena mama to prigovorila, pročelnik joj je, mrtav - hladan, rekao da Grad ima previše površina o kojima treba brinuti, pa ne može skakati na svaku sitnicu, a i ogradu bi trebao popraviti onaj tko igralište koristi. A to je u ovom slučaju NK Marof. Koji je svojedobno trebao napraviti i rasvjetu oko igrališta, za što je, navodno, dobio i novce, a od te rasvjete danas ni najobičnije žarulje. Važno da se na svečanim sjednicama svi hvale svime i svačime.

Komentiraj na Forumu

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.