Dugo od mene nije bilo ni traga ni glasa. Kad čovjek mora znati izvode formula za iznos sile i naprezanja kod stezanja vijkom, ekscentrom ,klinom, leđno habanje noža za tokarenje…. skice preša i alata koje možemo vidjeti još samo u muzeju…ode jedno dva mjeseca života a da nisi ni trepnuo. Nakon pismenog djela ispita koji traje 3h ( sva tri sata imate kaj pisati i crtati i računati) niste jednostavno za ništa. Za prolaz je potrebno napisati kompletni prvi dio koji obuhvaća proračun svih dijelova i dimenzije jedne preše sa pripadajućim skicama iste, gdje se trebaju dati sve točne dimenzije sa tolerancijama. Drugi dio je teorija (gore spominjani izvodi, zadaci i skice) gdje treba za prolaz napisati 75%. Na usmenom se sve još jednom ponavlja, samo uz drugačija pitanja. Znam da ovo nije neka reklama za strojarski fakultet ,ali to je jednostavno tak. Zato strojarstvo traje koliko traje i zato strojara jednostavno nema. Žalosno je samo to što nakon cijele te gungule od tebe očekuju da radiš cijeli mjesec za pivu, opatiju i burek. Mama nek te i dalje oblači, a stari nek ti da auto kad ti se ide van.

No i to se polako mijenja. Kad sam vas tako lijepo upoznao sa situacijom, znate i sami da je čovjeku poslije takvog ispita potrebno opuštanje. Nema boljeg nego otići u susjednu državu BiH na ćevape i pivu. Nabrusimo tako pete moji drugovi (Krbić i Trcko) i ja te dođemo na državnu granicu. Vidim gužva je. Bakice s uljem i šećerom, mladi s nekim krpicama upitnog podrijetla i kakvoće…Gospođa i gospodin u smjeni piju kavu, a raja nek malo čeka. Ipak je ovo Slavonija gdje sve ide malo polakšim tempom. Na mostu nas dočeka mladi pes. Bosanski srbin kojem ljiljani na uniformi baš i ne mirišu, tjera ga na našu stranu. Naši ga valjda tjeraju nazad. I nikud nikam. Tako sve to traje dok jadni peso ne podleti nekome pod auto. Taj nesretnik crknuto živinče fijukne samo prek ograde u Savu i ribe odmah imaju kaj jesti. Biološki krug je zatvoren, a eko sustav savršeno funkcionira. Šteta na autu? Nemaš koga kaj pitati.

Dolazimo konačno na drugu stranu. Sve si mislim da bumo sad našli plakate za prijavu u vojsku svetog cara Lazara koja ima zadaću da obrani Kosovo od Kosovara koji su tamo većina. Čovjek bi pomislio ovako na prvu ruku da je to neki njihov junak, no pošto Srbi slave bitke koje su uredno izgubili i ovaj Lazar mi je bio sumnjiv. Malo čačkanja po netu i eto ti ga na. Taj car Lazar nije bio kraljevskog roda, nego ga je car Dušan jednostavno uzeo(posvojio) na dvor iz nekog manastira. 1353g dali su mu titulu kneza, a 28.6.1389 pogubili su ga Turci u nekoj bitki. Kak je to negdje izgledalo možemo samo zamišljati. Na jednoj strani polja Srbi sastavljeni uglavnom od seljaka. Ima tu i nešto oklopljenih konjanika, a među njima i naš Lazar. Vidjevši mnogobrojne Turke na drugoj strani koji se tu očito nisu došli zajebavati, Lazar progovara svom kompiću Mihajlu s desne strane: «Burazeru, sad smo jebali ježa u leđa!» Ovaj mu odvraća: «Da bežimo života ti?» Rečenica nije još ni gotova, a na polju totalna strka i bežanija, te princip snađi se druže. No arapski konj je poznat po svojoj brzini i Lazar je uhvaćen. Kolac ili mač sad je samo pitanje izbora i stvar rutine te vaše osobne mašte. No bilo kako bilo Srbi su tu opet proslavili veliku pobjedu na taktičkoj razini . Svojom brzom trkom izmorili su Turke i tako im otupili oštricu napada. I to bi ti bilo to. Ipak car Lazar ima zvučno ime, a samo zvučno ime prodaje proizvod. Srbi to bome znaju.

Prošli smo tržnicu na kojoj ima svega (getriba od fiće, šećer, patike, cigare ,kava…) i došli do ćevabdžinice Aljko. WC-i možda i nisu odvojeni muški od ženskih i nema liste čišćenja, nema ni cjenika ni plazma TV-a ali ćevapi su jednostavno prefini. Bitna je smjesa čiji sastav i podrijetlo bolje da i ne znamo. Ćevapi i piva - 20 kn. Tijelo je sito, a duša je puna. Na kraju krajeva male stvari čine čovjeka sretnim, a sreća je u životu najbitnija. Pozdrav iz Broda!!

Luka Pisačić (Pisko)

Komentari na forumu

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.