|
Palim televiziju i automatski se otvara prvi program HTV-a. Uopće niti ne želim znati što ima na prvom programu pa prije dolaska tona i slike, brzinom jednog doktora iz Rijeke što baca oko na sadržaj netom pristigle plave kuverte na radni stol, prebacujem na drugi program u nadi da ima kakva utakmica. Vrsta sporta tu uopće nije važna. Dobro bi sjela i neka humoristična serija. Niti CSI ne bi bio loš izbor...no sreća kao da nije na mojoj strani. Nezaboravna ekipa iz već nekoliko puta reprizirane, ali uvijek odlične serije "ALO ALO" na drugom programu taman je završila, na NOVOJ-TV neke gluposti, a RTL mi ionako ima lošu sliku sam po sebi. Ako pak pomakneš antenu i složiš RTL, tada opet prvi program nije u funkciji gledljivosti...i tako do beskraja. Nikako da se sve jednom posloži kak treba. Tako vam je to ak ste u grabi ,a ne negdje na bregu pa da lovite još i programe susjednih nam država. Nekima ništa, a nekima sve. Tako je to u životu. Iskreno čini mi se da bi i signal mogao biti barem zericu jači no to je ionako samo moje subjektivno mišljenje. Rješenje se nameće samo od sebe. Kupite lijepo dva televizora i na svakom uskladite po dva programa i to je to. Ako nemate love za drugi TV ostaje vam utjeha da televizor ionak samo kvari oči.
Znatiželja pomiješana s dosadom na kraju me ipak natjerala da pokrenem palac i stisnem jedinicu na daljincu. Sunčica Findak okupila je baš zanimljivo društvance na čelu sa ministrom obrazovanja Draganom Primorcem. Rekoh sam sebi:"Ajd da malo čujem kaj pričaju." Taman se vodila žustra polemika oko toga da li našoj mladeži treba seksualni odgoj u školama, te koliki bi u tom nastavnom predmetu bio utjecaj crkve i njezinog nauka, kad odjednom...pozivi gledatelja.
Prva se javlja neka gospođa koja vrlo autoritativno i nadasve inteligentno pita crkvenog predstavnika u emisiji (prof. Ivančić ako se ne varam) da joj kaže kome to smeta što su u udžbenicima za prvi razred napisali uz slovo "C" da je crkva velika kad se i prije uz slovo "T" učilo da je Tito velik i nitko na to nije smio niti pisnuti. Genijalno pitanje, nema šta.
Kako da jadni profesor zna imena i prezimena građana koji su protiv te lekcije u udžbeniku? Možda da gleda u staklenu kuglu? Sudeći po tonu njezina govora gospođa je očito očekivala da će profesor iste sekunde izvaditi crni fascikl u kojem su svi neistomišljenici evidentirani po abecedi. Dok bi profesor čitao polako iz fascikla ime po ime, narod bi se spontano okupio na sve veće trgove i ulice. Zapalile bi se i baklje. Održao bi se gorljiv govor protiv neistomišljenika kojima smeta slovo "c" i krenula bi hajka kao i u Americi kad su fanatici spalili žene na lomači jer je neki genije kombinirao lizanje žaba s viskijem pa su mu se pričinile vještice koje lete na metli. Zapalile bi se i kod nas u svakom selu dvije do tri kuće, demoliralo bi se nekoliko desetaka lokala, stanova i automobila i dogodine eto ti državni praznik i neradni dan gdje bi se slavio Dan pobjede nad ateistima. Mini revolucija, reklo bi se. Gospođu na sreću nitko nije previše doživljavao i dobila je neodređen, a samim time i nevažan odgovor.
Rasprava se taman nastavlja kad eto ti opet gledatelja željnog svoje zagarantirane petominutne slave u životu. Javlja se druga gospođa. Po glasu bi joj čovjek rekao da već duže vrijeme opterećuje mirovinski fond. Na sav glas hvali ona HNOS iako vjerojatno ni sama nije sigurna što to HNOS točno znači i što bi trebao donijeti đacima prvacima od ove jeseni. Ne želim ni spominjati da je za vrijeme njezinog školovanja vladao drugi obrazovni sustav po imenu "Snađi se druže."
Dal je sustav dobar ili ne moći će reći učenici, koji tek sad upisuju prvi razred, za nekih 15 ili 20 godina. Nama ostalima preostaje tek obično iščekivanje rezultata koje će polučiti HNOS.
Kao čovjek koji se još uvijek školuje mogu direkt "sa terena" dati svoje mišljenje, a Japanci su u svojim poduzećima oduvijek držali do mišljenja radnika, dakle ljudi "sa terena" kak bi mi to rekli po domaći.
Uzmimo da je cjelokupno osnovno, srednje i visoko školstvo u Hrvatskoj jedna velika tvornica znanja baš kao što je na primjer u Novom Marofu Termika tvornica kamene vune.
Termika se također pod utjecajem novog vlasnika odlučila dodatno unaprijediti i modernizirati te uvesti novi upravljački EPS sustav. U tu svrhu zaposlili su par novih mladih stručnih ljudi jer vrlo dobro znaju da se novi sustav može uvesti uglavnom samo sa novim ljudima.
U našim je školama pak totalno suprotno. Gomila starih učitelja pred penziju uporno se svim silama žele zadržati na radnim mjestima jer 1600kn mirovine ili 4500kn plače nije ni približno isto. Ima tu i mnogo mladih i nezaposlenih učitelja, no kako sad nekoga izbaciti na ulicu a ima još samo pet godina do pune penzije? Stariji ljudi se jednostavno teže prilagođavaju promjenama i čisto sumnjam da će sad neka stara učiteljica u područnoj školi Donja Jebanovina početi primjenjivati retroaktivnu nastavu, gdje će učenici ispitivati nju, a ne ona učenike i gdje će u manjim grupama raditi na razno raznim zadanim projektima.
Na kraju krajeva u Bibliji jasno piše:" ...novo vino u nove mješine ,a staro u stare..."
Istina je da smo svi mi koji smo završili osnovne i srednje škole učili raznorazne gluposti koje nam poslije u životu nikad nisu trebale osim za odgovore u kvizovima. Istina je bome i to da se za petnaest godina može promijeniti štošta, a gdje ne jedan školski sustav po imenu HNOS jer.... sve je to tako relativno. komentari na forumu
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare. Molimo Vas da se logirate ili registrirate. Dodaj u favorite (0) | Pregleda: 1228
|