Pošao sam na Mariju Bistricu da na kraju ovih možda i posljednjih studentskih praznika pronađem duhovni mir i snagu za nove proboje kroz tmurne kišne jesenske dane koji dolaze. Dolazim na odredište i već iz prvih dvorišta djeca mašu i nude sigurno parkirno mjesto u svom dvorištu. Pomislim:"Baš divna kršćanska gesta ovih ljudi koji žele pomoći putniku namjerniku." Gesta je divna kao i dvadesetica koju moraš izvaditi iz džepa ak želiš parkirati u dvorište. Baš mi je to djelovalo onak Betlehemski ali si opet u sebi mislim:"...ma ko ih fučka!" Dolazim u centar mjesta i vidim da se od tzv. vjerskog turizma zaista dobro živi. Sve lijepo i uređeno....djeluje baš europski.

Svečanu sv. misu predvodio je biskup Perić iz Mostara. Odmah na startu upozorio je ljude da je počela sv. misa na otvorenom i da prekinu sa privatnim križnim putevima, no nitko ga ne doživljava. Ljudi nastavljaju mirno šetati oboružani krunicama i molitvenicima od postaje do postaje ko na kakvom korzu i natječu se ko će se dublje pokloniti ili duže kleknuti. Mislim si ja kao nekakvi vjernik:"Kako možeš istodobno moliti krunicu i obavljati Križni put?" Znam da je to skoro nemoguće jer da je moguće onda bi to radili i župnici u svojim matičnim crkvama. Kad već pričam o tom lijepo uređenom križnom putu ima tamo još jedno zanimljivo mjesto. Trinaesta postaja. Nekome je trinaest sretan broj, nekome nije. Isusa recimo na toj postaji stavljaju u grob, dok se vjernici guraju bez imalo dostojanstva da mu rukom pređu od nožnog palca do čela. Dojam na kraju pojačava i mudro postavljena škrabica za milodare koja je isto tako mogla biti i na samom kraju križnog puta. Naravno da tu opet dolazi do zanimljive ljudske potrebe za natjecanjem. Suseda Štefa dala je cenera za tu prigodu i ne može se sad Bara praviti bedasta i dati slavujčeka ili tunu. To je jednostavno neprihvatljivo. Pa nebu sad ona ispala odjednom slabiji vjernik, a svi vrlo dobro znaju da Štefa do 1991g. u crkvu išla nije i da je do tad mahala s partijskom knjižicom baš kao što sad maše sa molitvenikom kupljenim u Međugorju od lokalnog trgovca.

Biskup Perić na propovjedi iz sveg glasa poziva da slijedimo primjer Blažene Djevice Marije te kao što je ona pohodila pješke u 120 km udaljeni grad služiti staru rođakinju Elizabetu, da tako i mi pokažemo svoju odanost Bogu služeći svoje stare i nemoćne bližnje koji gunđaju i mumljaju i nikad im ništ ne valja. Zaista plemenit poziv i riječi pune razumijevanja kako za mlade, koji to zapomaganje i gunđanje moraju trpjeti, tako i za naše stare koje se nikako ne smije ostaviti same da dočekaju Benjaka, Falata ili nekog trećeg da ih poveze na posljednju vožnju.

Tad sam se odjednom zapitao:"Pa imaju li mladi ljudi ikakvu drukčiju perspektivu nego šnjofati svoje ili tuđe starkelje dok ih smrt ne rastavi?" U glavi mi se odjednom stvori slika mladića od nekih 25 godina koji je prije punih sedam godina završio srednju za električara i već odavno radi za 3000kn mjesečno. Kupio je on u tih sedam godina i novu opel astru i još mu je ostalo samo dvije godine kredita od po tisuću kuna mjesečno. S one preostale dvije tisuće tu i tamo si kupi neku sitnicu te ima za rundu s prijateljima svaku subotu u lokalnoj birtiji gdje se okuplja staro i mlado pokušavajući vješto sakriti vlastitu bijedu i siromaštvo u koju su zapali ko zna čijom krivnjom .Godine su na leđima, treba se i ženiti. Na relativno novog opela i koju kunu u džepu te ostale njegove ljudske karakteristike pala je mala iz susjednog sela, nešto mlađa od njega, koja se sa završenom tekstilnom školom nikako ne može zaposliti u obližnjoj tvornici tekstila. Pomislila je valjda da će vjenčanjem riješiti sve svoje brige i probleme te da više neće morati gledati kako pijani otac subotom maltretira majku, a nedjeljom sjedi u prvom redu crkvene klupe, i slušati djedove priče iz drugog svjetskog rata gdje nepogrešivo zna imena i prezimena svih suboraca, ali se zato nikako ne može sjetiti što je ujutro doručkovao.

Dijete je naravno već na putu i otac našeg mladića nema drugog izlaza nego poskrivečki otići u banku i dići kredit jer kak ne bi jedinom sinu napravil prave domaće svatove. Za sina manje više, al kaj bi ljudi rekli da gazda koji dela "vu fabriki" i ima dvoje gorice, dvije rali zemlje, šumu i dva auta na gruntu (prije spomenuta astra i yugo 45) neće sinu napraviti gosti.

Naravno, živjeli budu u zajedničkom domaćinstvu jer čemu kuhati u dva lonca kad svi skupa mogu živjeti u slozi, sreći i ljubavi sljedećih dvadeset godina jer svekrva tek sad ulazi u zlatne pedesete i nema nikakvu namjeru u čim kraćem periodu posjetiti sv. Petra i ostalu družinu iako je u zadnje vrijeme stalno nešto probada sad u nozi sad u ruci pa jedino svoj doprinos obitelji može dati stalnim zapovijedanjem. Ipak je ona tek prije tri godine u kući preuzela glavnu riječ kad je sirota baka iznenadno blago u Gospodinu preminula u svojoj osamdesetoj godini od moždanog udara, i vrijeme je da izliječi svoje frustracije iz mladosti kad je ona plesala kako su drugi svirali i išla na njivu okretati sijeno iako je na televiziji baš tada išla Dinastija koju je ona obožavala. Rado bi vile piknula nekud drugud nego u sijeno ali šta ćeš. Takav je život. O gradnji nove kuće i preseljenju nema niti zbora jer svekrvinih 2500kn iz trgovine, očevih 2000kn iz tvornice (ostatak odlazi na kredit za svatove), sinovljevih još samo dvije godine kredita, mlada žena koja neradi nigdje te dijete na putu ne ostavljaju baš prevelikog manevarskog prostora za rješavanje životnih pitanja.

Našim mladima preostaje samo da i oni jednom ili dva put godišnje skrpe kakvu lovu za benzin i odu na Mariju Bistricu od Gospe izmoliti kakvo čudo jer samo ih ono i može spasiti od preranog opraštanja sa živcima te gastritisa ili infarkta uvjetovanog pretjeranim živciranjem i nagomilanim bijesom. Nisu ni svjesni da se "čudo" već zapravo desilo jer samim odlaskom od kuće i odlaskom na misu ili kavu kad i gdje hoćeš bez nečijeg brundanja sa strane čini čovjeka sretnim i natjera ga da bar na tren zaboravi svoju svakodnevicu.

Luka Pisačić

Komentiraj na forumu 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.