- Tata, ja bih u školu u Zabok. - A, ne sine, ili buš se vozil zabadava, ili uzmi lopatu u ruke, pa kopaj grabe. Ne bu tebi stari plaćal kartu do Zaboka.
Ovako bi iduće školske godine mogao izgledati razgovor u jednoj novomarofskoj obitelji. Nema više školovanja izvan Varaždinske županije. A, ne. Ako želimo da nam se djeca u školu voze besplatno. I da slučajno nismo poslušali želje svojih budućih srednjoškolaca. Nikako. Školovanje u Varaždinu ili Vinici obavezno je. Jer su županijski čelnici odlučili da besplatan prijevoz mogu imati samo školarci koji se školuju u našoj županiji. Iako se projekt, kojim se vole dičiti, ističe kao besplatan prijevoz za SVE srednjoškolce putnike. No, sad su "oni drugi" učenici drugog reda. Pa nije ni bitno što im je možda bliže ići u školu u Konjščinu ili u Križevce. Ne, to nema veze. Neka se lijepo djeca uče redu već od prvog razreda srednje škole. Pa neka ustaju u četiri ujutro, da bi stigli na nastavu u 7, 30. I da slučajno nisu večerali kolač od maka. Jer ako je baš njihov razred taj dan na redu za testiranje na droge, mogli bi biti pozitivni na opijum. A nitko ne želi čuti da je njegovo dijete ovisno. I još k tome o makovnjači.
Županijski čelnici sve više pokazuju svoje pravo lice. A naročito vole ignorirati. U tome su majstori. I koliko se god naš gradonačelnik žalio na nedostatak korespondencije između Grada i Županije, uzalud mu. Nitko ga ne želi čuti. Županija Općine i Gradove ne pita za mišljenje. Sve radi po svom. A onda ostalima samo pošalje na potpis. Ni bahatost im nije strana. U to su se uvjerili i Termikini sindikalisti. Kad ih je župan pitao čime se Termika bavi. Kao da s njom nije imao hrpu poslova kad je bio u Coningu. Ali tada još nije bio župan.